Da li želite da preuzmete Nedeljnik android aplikaciju?

DA | NE

Kolumna

Zašto pevamo o potrebi za slobodom

Najveće su stipse oni među nama ljudi najbogatiji. Svuda po svijetu našli su načina kako da od intelektualno nedoraslih i slaboplaćenih (Simplices), legalnom otimačinom zarade još
Piše: Nikola Malović
Datum: 30/11/2018

Zašto pevamo o potrebi za slobodom

Novinaru je postala specijalizacija da ga zlo intrigira više od dobra.

A trebalo bi da je obratno.

Da li novinar slijedi narodnu žeđ za ćakulom, za small talk-om, za senzacijom, pa je zadovoljava stalno, čime sebi diže gledanost / čitanost kad i cijenu na sve opakijem tržištu?

Da.

A trebalo bi da je obratno.

Naciju treba graditi i stalno podučavati, jer se, Bogu hvala, nacija obnavlja, pa valja i da bude vezivana za nešto uspravno, kao mlada loza. Djeca zaista vjeruju da dobro na kraju pobjeđuje (nije li jedino tako logično?), a omladina da su sva sranja garniture na vlasti popravljive prirode... No svi u očaju vidimo da globalno zlo uzrasta, i da mu odgovara mlada loza puštena da puzi po zemlji - lišena vertikale, lišena stožera uz koji bi se popridigla, obrdržala i dala pitomog, a ne više divljeg ploda.

Ne bi trebalo da stalna dječja želja za zabavom i dangubom diktira šta će se učiti i čitati za lektiru, niti da želja priprostih djelova društva (simplices, po porijeklu, ili po vlastitoj odluci) gradi program televizija sa nacionalnim frekvencijama, ili tabloidizovanih dnevnih listova što su nekad bili ponos srpskog pisanog novinarstva.

Ko je tome kriv? Simplices?, neuki naš narod?

Ne, nego vladari, ostavljeni u vlasti da kradu svoje mnoge sirote, kao Superhik, antijunak stripa Alan Ford, koji je uzimao od sirotih da bi dao bogatima. Tako i ovi naši, uzimaju od penzija, raspisuju takse, naplaćuju drumarinu, razrezuju poreze, kradu narodu vodu, kradu narodu Zemlju...

Dositej Obradović ima mnogo putera na glavi, između ostalog i zato što je skinuo monašku mantiju željan stalnog uzrastanja u saznanju (čiji je kraj u onostranom ako čovjek željan saznanja odustane od teološkog pogleda na svijet), ali je sve vrijeme bio u pravu kada je u knjigama vidio ključ uspijeha i prosperiteta svoga roda.

Danas su pak dobre knjige skrajnute jer se more treša ulilo u nekada regulisanu rijeku samo dobrih knjiga, samo kvalitetnih saznanja, samo biranih naslova iz pera dokazanih velikana srpske i prevodne misli.

Novinari marićevskog tipa, koji su prvi dio života proveli profesionalno časno i tokom tog perioda izgradili ime, u drugom dijelu života prelomili su da ipak zarade, od produkcije svih vidova niskih strasti, od seksualnih preko umjetničkih do političkih...

Najveće su stipse oni među nama ljudi najbogatiji. Svuda po svijetu našli su načina kako da od intelektualno nedoraslih i slaboplaćenih (Simplices), legalnom otimačinom zarade još.

Šta je drugo nego kada televizije s nacionalnom frekvencijom proizvoideći programski gad, pozivaju Simplices da putem mobilnih telefona podrže robove iz rijalitija?

Može li se rastakanju svega što se nekad zvalo državom stati u kraj?

Da nisam Simplice, stao bih porocima u kraj. Makar me ubili.

No je problem u tome što su per la finta demokratski izabrani prvaci svi od reda inteligentni, no za sebe, koji opet i opet umjesto da rade na polzu roda, rade u korist nadnacionalnih organizacija i koorporacija. Ne laju oni kontra svjetskog poretka jer su njemu vjerni psi.

Zato narod - mi, Simplices - pjevamo i pevamo o potrebi za slobodom. Jedino aršinima nekadašnjih albanskih klisura, tjesnaca i sutjesci moguće je mjeriti udaljenost između visine siromašnog dna i dna prodanog vrha.

 

 

 


Ukupno komentara: 0



Sva polja su obavezna.